Ljudi sa PRVE LINIJE

Ovaj blogg je zahvalnost onim našim ljudima,Bosancimai Hercegovcima,koi nisu časili ni časa,nego su po zakonu srca,po principu pravičnosti,po naredbi junaštva,odmah ustali i nepokolebljivo stali na branik jedine nam domovine i predrage otađbine-Bosn

22.12.2006.

NASER ORIC MOJ IDOL

Zvali su ga Sef. Kao bivsi tjelohranitelj Slobodana Milosevica, Naser Oric je uzivao veliko postovanje medju stanovnicima Srebrenice, jer je bio najuporniji u suprotstavljanju srpskim snagama.

Ali je takodjer ostao zapamcen i kao netko tko je bio vrlo popustljiv prema crnoburzijancima, koji su u Srebrenici imali kontrolu nad skoro svim sferama zivota.Oric je 1992. godine okupio elitnu jedinicu s ciljem zadrzavanja Srebrenice, jedne od triju istocnih enklava koje je mimoisao parni valjak etnickog ciscenja, koji je u to vrijeme tutnjao najvecim dijelom Bosne.Prvi put sam se s njim sreo u ljeto 1992. Na mene je ostavio snazan utisak. Imao je kratku kosu i nosio bradu. Njegovom misicavom stasu savrseno je pristajala maskirna uniforma.Radi se o osobi koja je, sasvim izvjesno, imala karizmu. U njegovoj se blizini uvijek nalazila grupa ljudi koja je u njega gledala kao u bozanstvo. On se pak pretvarao da je ravnodusan, ali je ocigledno uzivao u paznji.Bolje sam ga upoznao tek kasnije, u vrijeme dok sam u Srebrenici radio kao prevodilac nizozemskih snaga UN-a.On definitivno nije netko s kim biste pozeljeli procaskati. U stvari je vrlo mali broj ljudi s njim i razgovarao: on je izdavao naredjenja, a drugi su slusali.Rijetko tko bi mu se suprotstavio. U ljeto 1994. jedan od njegovih ljudi usao je u skladiste humanitarne pomoci i, pozivajuci se na Orica, odnio citavu vrecu s brasnom, secerom i nekim drugim proizvodima.Kada je Oric saznao za tu kradju, na sebi svojstven nacin uzeo je pravdu u svoje ruke - i pretukao kradljivca. A potom ga je prisilio da se proseta gradom s velikim kartonskim natpisom koji mu je bio okacen o vrat i na kojem je pisalo: "Ja sam lopov. Ukrao sam humanitarnu pomoc."I sam sam na svojoj kozi osjetio tamnu stranu njegove licnosti. Bilo je to onda kada sam mu se nenamjerno nasao na putu.Sve je pocelo tako sto sam otisao u posjetu djevojci ciji je ujak bio vodja Stranke demokratske akcije (SDA), vladajuce partije u Bosni. U to vrijeme je u Srebrenici bio zabranjen rad politickih partija.Na odlasku Oric me vidio iz svog sivog automobila marke "reno". Naglo je zakocio, istrcao napolje i trazio da mu kazem da li uzmoju pomoc komuniciraju ljudi iz SDA i duznosnici koji dolaze u enklavu i odlaze iz nje (ciji sam prevodilac tada bio)."Radis li za SDA?" pitao je, a njegova ruka bila je veoma blizu pistolju koji mu se nalazio za pojasom. Upozorio me je da sam "gotov" ukoliko se njegove sumnje pokazu opravdanim.Sutradan ujutro bio sam pozvan u stab policije, gdje su me cekali Oric, nacelnik, sef policije i gradonacelnik. Ispitivali su me citav sat dok ih najzad nisam uvjerio da nisam niciji spijun.Oric je, medjutim, znao biti i nepredvidiv. Jednom smo se sreli na sastanku sa zapovjednikom UN-a, Filipom Morijonom (Philippe Morillon), koji je tom prilikom bio zadubljen u nekakve mape. Oricu, koji se inace bavio i bodibildingom, bilo je dosadno. Okrenuo se u pravcu osobe koja je radila kao Morijonov prevodilac - mlade zene iz Sarajeva - da bi je, zgrcivsi grudne misice, upitao: "Mozes li ti ovo?"Uprkos Oricevoj sklonosti da prijeti, jos uvijek postujem ono sto je cinio tokom rata. Samo zahvaljujuci njegovoj hrabrosti i njegovoj celicnoj volji Srebrenica nije pala jos 1992. ili pocetkom 1993., prije no sto su stigle jedinice UN-a.Sve dok je boravio u njemu, grad je bio siguran. Ali, otisao je - ili mu je bilo naredjeno da ode - u ozujku/martu 1995. Time je umnogome olaksan posao srpskim snagama koje su u srpnju/julu iste godine krenule u svoj konacni, sudbonosni napad.Nakon rata, Oric je postao biznismen. Neki od njegovih vojnika koji nisu imali tu srecu uvrijedjeni su cinjenicom da je u poratnom razdoblju zaradio velike pare.Osjecao sam da mir nije prirodno stanje njegovog postojanja. Najbolje je funkcionirao u ratu, onda kada su linije bile jasno povucene. Svatko tko je sumnjicav poput njega svuda oko sebe vidi samo neprijatelje.

11.12.2006.

Rasim Delic I Dio

DANI: Gospodine komandante, idete li u penziju?

DELIC: Ne znam jos. Prvo, ne ispunjavam uslove po sadasnjem zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju. Mi smo predlozili, vezano za smanjenje Vojske Federacije, da se u ovakvim slucajevima, kao sto je to uobicajeno u svijetu, limiti godina i staza smanje, i ukoliko se to usvoji, ja cu imati uslove za penziju. Iskreno govoreci, volio bih da odem, ne u onu klasicnu penziju, nego sam zamoren ovom duznoscu koja traje vec sedam godina i zelio bih raditi nesto drugo.

DANI: Vojska Federacije treba demobilizirati jos 2.700 pripadnika. Kako to izvesti?

DELIC: Donesena odluka od strane Predsjednistva odnosi se i na vojsku Republike Srpske i na Vojsku Federacije. Kad je rijec o Vojsci Federacije, odnosi se, naravno, na Vojsku Federacije u cjelini. Ovdje treba reci da nece i ne bi smjelo biti problema oko socijalnog statusa onih koji su sada u Vojsci Federacije jer imaju potpisan profesionalni ugovor. Prema tome, niko nema pravo da ih otpusti bez rjesavanja njihovog statusa. Drugo, kad je rijec o dijelu Vojske Federacije, mi smo tokom ove godine, znajuci za politicku odluku koja je dosta davno donesena, preduzeli mjere u smislu da nismo vrsili prijem novih vojnika, a istovremeno je bilo dosta vojnika i starjesina koji su, po sopstvenom zahtjevu ili po odluci Ministarstva odbrane, napustili VF. Tako da objektivno, kad je rijec o vojnickom sastavu, u ovom momentu nemamo problema, jer je otprilike takav broj i napustio Vojsku.

DANI: Dakle, nece biti novih demobilisanja?

DELIC: Sto se tice vojnika, ne bi trebalo da bude. Najveci su problem starjesine, jer se smanjivanje Vojske Federacije ne vrsi linearno, nego strukturalno, tako da ce veci problem u ovom momentu biti sa nacinom razrjesavanja socijalnog statusa starjesina. Mi smo dali dosta prijedloga preko Ministarstva odbrane, jer je to institucija preko koje mozemo ici do Vlade Federacije, kako da se razrijesi ovaj problem. Vrijeme prolazi i ocekujemo da Vlada Federacije, a imam informaciju da tu postoji neki zajednicki stav i hrvatskih i bosnjackih duznosnika, ovaj problem razrijesi. Time bi se u ovom momentu rijesio problem smanjenja za 15 posto, ali to nas ceka i sljedece godine i zbog toga i treba cjelovit socijalni program.

DANI: Dio starjesinskog kadra bavi se privatnim biznisom. Da li su oni prvi na listi za otpustanje ili su pak oni ti koji ce ostati?

DELIC: Tu je moj stav jasan. U naredjenju koje smo urucili i koje smo i usmeno saopstili komandantima, trazimo da se decidno provjeri pitanje privatnog biznisa pripadnika Vojske Federacije. Takvi trebaju da budu na spisku za otpust jer imaju izvor prihoda i mogu zivjeti od toga. Naravno, nastaju problemi kada ljudi to prenesu na ovoga ili onoga, ali mi smo dali instrukciju da se detaljno provjeri kakvi sve prihodi dolaze do licnosti koja je pripadnik VF. Mislim da nije u pitanju veliki broj, ali u svakom slucaju u moralnom smislu je vazno da takvi ljudi budu otpusteni ili demobilisani iz VF.

DANI: Ne znam da li cete se sloziti sa mnom, ali stice se utisak da brojni borci koji su rat proveli u prvim redovima i slucajno prezivjeli danas nemaju nista. Na drugoj strani su kontroverzni komandanti pa i visoki armijski duznosnici koji su prepoznati kao klasicni ratni profiteri, a neki od njih nasli su se i na Dahicevoj listi organiziranog kriminala. Kako gledate na to?

DELIC: Za rjesavanje problema boracke populacije formirana je direkcija, Ministarstvo za boracka pitanja. Ne bih ulazio u ocjenu rada ni ministarstva ni drugih institucija, ali tacna je konstatacija da je boracka populacija, odnosno demobilisani borci, u najtezoj situaciji. Doduse, njih je i najvise. Ja, sa svoje strane, cinim da pomognem u onom obimu u kojem mogu to objektivno u ovoj poziciji u kojoj se nalazi Vojska Federacije. Sigurno je da sa gnusanjem, da ne upotrijebim tezi termin, razmisljam o onim ljudima koji su u ratu, a posebno poslije rata, koristili teskoce, probleme u kojima se nalazi ne samo boracka populacija nego narod uopste, za svoje licno bogacenje. Koliko je medju njima bilo pripadnika Armije, koliko komandanata, stvarno ne bih brojao. Ima ih na raznim stranama i raznih vrsta, ali profiter je profiter, neovisno od toga cime se bavi. U svakom slucaju, volio bih da institucije drzave BiH i Federacije preduzmu mjere i dovedu u red i jedno i drugo. Meni je zao sto medju bivsim pripadnicima Armije, makar to bili ovog ili onog ranga ili bez cina uopste, ima onih koji se bave takvim poslom. Ja citam, naravno, o tome, ponesto znam, ali, opterecen svojim poslovima, nemam vremena provjeravati. Meni je zao sto su time uprljali ono sto su najvise u svom zivotu mogli dati, a to je ono sto su dali u borbi za BiH. Sa svoje strane, ponavljam, ja cu pokusati i pokusavam koliko je to moguce, licno i institucionalno, da se urede i zakonski i drugi okviri koji se ticu zastite boracke populacije. Koliko ce se u tome uspjeti, ne znam, ali sigurno je da bi objedinjena boracka populacija bila znacajna i jaka, prije svega kao izborna baza pa i snaga uopste, da utice da se razrijese ovi problemi koji postoje.

DANI: Cija izborna baza?

DELIC: Ne znam cija. Uglavnom, ona bi mogla doprinijeti da bude onoga ko se uhvati ukostac sa nerazrijesenim problemima boracke populacije.

DANI: Kakve su sanse BiH u borbi sa organiziranim kriminalom?

DELIC: Pitanje kriminala je i pitanje funkcionisanja drzave. Tamo gdje funkcionisu institucije drzave, tamo se na bolji, na efikasniji i na prihvatljiviji nacin bori protiv kriminala. Kod nas institucije jos nisu toliko snazne i organizovane da mogu da prihvate tu borbu protiv kriminala, i zato i imamo taj jedan veliki dijapazon i u tom materijalnom smislu, od onih koji su mnogo dobili baveci se najcrnjim poslovima do onih koji nemaju elementarnih uslova za zivot. Zato, mogu samo sigurno ocekivati i zeljeti da se sa tim zlom sto prije obracuna, odnosno da se svede u granice normalnog, ako uopšte postoje normalne granice kad je rijec o kriminalu.

DANI: Armija je 1996. obezbjedjivala put preko Grepka, odnosno obezbjedjivala kamione jednog od visokih duznosnika SDA Senada Sahinpasica Saje i tako direktno pomogla njegovo bogacenje. Da li ste ikada raspravljali o koriscenju Armije u vrlo privatne svrhe pojedinih duznosnika?

DELIC: Vjerovatno je rijec o formiranju konvoja za odlazak roba kada je snabdijevanje Gorazda bilo u nadleznosti tadasnje vlade. Ja nisam licno, vjerovatno ni ljudi koji su na tome radili, isao u detalje cija je roba. Znam da je najveci problem bio kako Gorazde da dobije nedostajuce robe. Poslije toga se konstatuje i pise da je rijec o privatnim robama. Mi nismo ni zeljeli ni htjeli, pogotovo institucionalno, bilo kome pomoci za licno bogacenje, ali kad je trebalo da Gorazde dobije robe, sigurno je da smo morali pomoci jer je to bila prijeka potreba. Uostalom, podsjecam da smo mi tada, i po mom naredjenju, poceli da pravimo put za Gorazde. Nismo cekali ni americku vladu, ni odobrenje i naredjenje, niti smo dobili kakvu pomoc da to uradimo. Uradili smo put svojim snagama i sredstvima, a mislim da smo dobili ukupno oko 150 hiljada maraka za gorivo i rezervne dijelove. Ako je bilo gresaka, vjerovatno su bile proizvod zelje da Gorazde dobije robe koje su im trebale.


Noviji postovi | Stariji postovi

Ljudi sa PRVE LINIJE
<< 01/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


DA te nije ALIJA

SAMO DA RATA NE BUDE
Pijani momci prolaze
Duz nase tihe ulice.
Oni u vojsku polaze,
Prate ih tuzne curice,
Brinu ih slutnje sulude-
Da rata ne bude.

Ne mogu da me ne sete
Suze na vrhu nosica,
Devetsto-osamdesete,
Ulice Brane Cosica
I voza crnog k'o da s njim
Zauvek odlazim.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri rasture,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Neka kise ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

K'o zlatni prah
Oreol sna,
Oklopnih malenih glavica,
I tvoja ljubav ranjiva,
Cuva ih kao lavica,
Lose te vesti uzbude,
Da rata ne bude.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri razvale,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Kise neka ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju,
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

SAMO DA RATA NE BUDE,
LUDILA MEDJU LJUDIMA,
VELIKI NUDE ZABLUDE,
PLASE NAS RAZNIM CUDIMA
I SVAKOJ BAJCI NAUDE,
DA RATA NE BUDE.



MASALA
26647

Powered by Blogger.ba