Otvori blog     

Ljudi sa PRVE LINIJE

Ovaj blogg je zahvalnost onim našim ljudima,Bosancimai Hercegovcima,koi nisu časili ni časa,nego su po zakonu srca,po principu pravičnosti,po naredbi junaštva,odmah ustali i nepokolebljivo stali na branik jedine nam domovine i predrage otađbine-Bosn

08.06.2006.

Fata Turković SARAJEVSKA MAJKA HRABROSTI

Fata Turković,nana ali ipak branilac Sarajeva.Sredinom maja spriječila je prodor četnika na Mojmilu.Tih dana najžešćih borbi za Sarajevo,od položaja do položaja,od podruma do podruma prenosila se priča o ovoj hrabroj maici.>>Imam samo jednu ranu.Moj sin,Ramiz Turković je poginuo.Imao je samo 32.godine.Zadržavao je četnike,dok su mene ranjenu izvlačili iz štale.Najgore je od svega što je sa tim četnicima bio i naš prvi komšija milenko Trapara<<. A sve je za njih počelo nekoliko dana ranije.Onako iznenada,srpski teroristi su se rasporedili nadomak njene avlije.Bilo ih je pedesetak u prvom trenu nije ni znala o kome se radi.>>Moja je kuća na kraju Prvomajske ulice.To je odmah ispod onog brda na Mojmilu,gdje je bila vojska sa oklopnjacima.U prvi mah nisam mogla ni pomislit da su to mogli bit četnici.Tek kad se jedan uspravio i ugledala mu bradu do pola stomaka,sve mi je bilo jasno.Pobili bi oni bar 15-oro da ja nisam bacila svoje bombe koje su ostale od sina priča Fata<<.Nisu imali vremena da tada pucaju u mene.Zbunili su se oko svoih mrtvih.Kad sam bacila svoju drugu bombu odnekud se zaćuo pucanj.Ranili su me u obije nogei obije ruke.Zlikovci su se veselili što su ranili jednu ženu koja je branila kućni prag i golu porodicu.

Ljudi sa PRVE LINIJE
<< 06/2006 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


DA te nije ALIJA
Tamo gdje je sunce, tamo gdje su zvijezde
tamo gdje je nebo bez oblaka
gdje se ciste duse gnijezde
gdje se oci odmicu od mraka

na tu stranu ja okrecem glavu
u te dvore glas sve zove
sklapam oci, pruzam ruke
pustim snove da zaplove

sklapam oci, pruzam ruke
pustim snove da zaplove

ne bi sjala ovako jako
ova moja lijepa avlija
ja bi svjetlo zvao mrakom
da te nije alija

slutio sam rijeci, slutio sam pjesme
mislio sam grijeh je, da se ne smije
mislio sam nema ko da slusa
ima kako nema, slusa moja dusa

mislio sam nema ko da slusa
ima kako nema, cuje moja dusa

ne bi sjala ovako jako
ova moja lijepa avlija
ja bi svjetlo zvao mrakom
da te nije alija


SAMO DA RATA NE BUDE
Pijani momci prolaze
Duz nase tihe ulice.
Oni u vojsku polaze,
Prate ih tuzne curice,
Brinu ih slutnje sulude-
Da rata ne bude.

Ne mogu da me ne sete
Suze na vrhu nosica,
Devetsto-osamdesete,
Ulice Brane Cosica
I voza crnog k'o da s njim
Zauvek odlazim.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri rasture,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Neka kise ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

K'o zlatni prah
Oreol sna,
Oklopnih malenih glavica,
I tvoja ljubav ranjiva,
Cuva ih kao lavica,
Lose te vesti uzbude,
Da rata ne bude.

Znas sta,
Neka mora sve potope,
Nek' se gleceri razvale,
Vecni snegovi otope,
Pa sta,
Kise neka ne prestaju,
Neka gromovi polude,
Samo rata da ne bude.

Znas sta,
Nek' se doba preokrenu,
Nek' se zvezde uznemire,
Nek' se planine pokrenu,
Pa sta,
Vetri nek pomahnitaju,
Nek' se vulkani probude,
Samo rata da ne bude.

SAMO DA RATA NE BUDE,
LUDILA MEDJU LJUDIMA,
VELIKI NUDE ZABLUDE,
PLASE NAS RAZNIM CUDIMA
I SVAKOJ BAJCI NAUDE,
DA RATA NE BUDE.



MASALA
17554

Powered by Blogger.ba